snovi kroz kist umočen u plavu boju

utorak, 12.06.2007.

Evo me Dobro jutro, blogerice i blogeri! Ja sam u Šibeniku, došla sam na par dana, čak sam se jučer i prekjučer okupala. More je optimalnih 23,24 stupnja. Ono šta me jako veseli je prvo kupanje u godini. Zapravo, imam osjećaj kao da prvim kupanjem u moru započinje nova godina. Nekako, kad uđem u more, kao da problemčiće ostavljam za sobom, i kao da svakim novim zaveslajem oni išćezavaju. Moćan je to osjećaj! Ovaj vikend bilo je poprilično kupača na plaži, djece sa perajama i maskama, koji uporno rone i veselo vade zvijezde, školjke i ježeve, spremaju ih u kanticu, pa ih puste, kako bi u sljedećem kupanju izronili druga morska iznenađenja.Bilo je i djedica i bakica u moru, kao i pokoji ljubavni par iz srednje škole. Svi u moru, neovisno o godinama, podjednako uživaju. Svima nam je more lijek. Želim vam uskoro kupanje, sunčanje i svekoliko uživanje u morskim radostima!

srijeda, 23.05.2007.

Buduća mama Hm...došlo je i to vrijeme..zapravo, to je vrijeme predamnom, vrijeme u kojem ću biti mama.. Ovo vrijeme trudnoče je jako zanimljivo, posebno je po buđenju, a nekad i divljanju hormona. Vrlo osjetljivo razdoblje u kojem se osijećam mirno i opušteno. Imam velikub sreću što nemam mučnina, kao popratnih pojava koje obilježe prva 3 mjeseca trudnoču. Nadam se da ću roditi curicu, već sam joj odredila i ime. Spol ću saznati za 1 mjesec. Termin je 24.11. I doći će beba....malo slatko stvorenje. Moram priznati da je ovo razdoblje uistinu prekrasno, kada maštam o tom djetetu, kojega vidim svakon 3 tjedna na ultrazvuku. Sad je dobilo potpunu formu, preostaje još samo rast, i bebin i moj... Puno pozdrava do sljedećeg čitanja!

ponedjeljak, 30.04.2007.

Zašto pišem blog Imala sam 12 godina kad sam počela pisati Dnevnik. Moj Dnevnik sam zapisivala u bilježnici A4 formata, na bilježnici su bili iscrtani likovi iz crtiča, radilo se o kanarincu i mačku. Trudila sam se pisati svakog dana, na vrhu stranice sam bilježila datu, godinu, dan u tjednu, sat i mjesto na kojem su slagane rečenice. Pisala sam događaje, opisivala prve simpatije, kao i roditeljske svađe, kazne u koje sam bila smještena radi mojih sitnih nedodobština. Dnevnik je za mene imao značaj vjernog prijatelja, čije sam stranice punila tajnama, prijatelja kojemu sam sve šaputala kroz nalivpero, onog povjerljivog prijatelja koji moje tajne čuva. Pisala sam u Dnevnik, uz manje prekide sve do neke 22 godine. Kroz to su se vrijeme izmjenjivali rokovnici, koje i danas čuvam. To je za mene simpatičan podsjetnik na djetinjstvo, pubertet, trajna uspomena, misli, događaja trajno arhivirana. Iz sadašnje perspektive, uviđam da se znatno nisam promijenila, da sam stavove, one osnovne, koje sam imala sa 12 god. sačuvala i danas. To uključuje razmišljanje o prijateljstvu, o ljubavi, o odnosu sa roditeljima. Danas imam 31 godinu i roditelje koji me upravo kažnjavaju sa svojim stavom o mom stanju, drugom stanju, u kojem se nalazim posljednja dva mjeseca. Jasno izražavaju svoje negodovanje u pogledu mog odabira partnera. Na moju trudnoću ledaju kao na ishitreni potez trenutka, u kojem je razum bio potpuno isključen. Kako vidim, stvari se u mom životu, odnosno, njihov odnos prema meni nije znatno promijenio od moje 12te godine. Neizricivo obeshrabruje činjenica da smo mi, djeca naših roditelja, jako željni njihove potpore i podrške, a kad ona izostane, mi smo nesretni. Nadam se daću, s obzirom na uglavnom loša iskustva sa svojim roditeljima biti bolji roditelj svome djetetu. Čini mi se da je pisanje bloga, na jedan način, vođenje dnevnika, ali s tom razlikom da ovaj dnevnik mogu čitati ljudi kojima se ja otvaram do kosti.

srijeda, 11.04.2007.

Kada nas snovi osnaže Dobro jutro blogerice i blogeri! Ja sam se probudila sa snažnim osjećajem da mogu baš sve, da nemam zbog čega biti zabrinuta, da se nemam čega plašiti. Kako dobar osjećaj! Sanjala sam kako bosa hodam po žeravicama, kako se smijem, i kako me pri tom ništa niti boli, niti peče..Cijelo vrijeme sam tako slobodno i neustrašivo trčala, i osjećaj pobjede i zadovoljstva me je preplavljivao. Općenito, svaku noć sanjam i živo se sijećam uz jutarnju kavicu gotovo svih dijaloga i pustolovina, svih ljudi i njihovih akcija. Najdraže mi je ipak kad u snu letim. Letim baš iznad ljudi, automobila, pa rekla bih da letim otprilike na 3 metra u visinu. Tada ja čujem sve dijaloge, čak i čitam misli, nekako imam osjećaj da sam u sasvim drugoj dimenziji. Snovi me pripremaju za dan, imam osjećaj da mi se po snu dan poznaje. Tako da i lošu vijest ili loš događaj primim znatno smirenije, baš zbog te pripreme. Mislim da nam kroz snove govori naša intuicija, da nas ona vodi, da nas priprema, da nas baš ona tješi i bodri. A, najlakši joj je način da dođe do nas baš kada spavamo, kad se isključi naš racio i kada se ona izražava kroz jezik simbola, koji je nama jednostavan za protumačiti. Sasvim pouzdano, iz vlastitog iskustva znam da je baš kroz san moguće riješiti problem, odnosno, moguće je iznaći čarobnu formulu za rješenje problema. To, iz početka ne ide od odmah..Treba biti strpljiv. O čemu se zapravo radi? Prije spavanja se skoncentriramo na problem koji nas u tom momentu mući. Zatražimo da nam se kroz san ukaže ideja kako da riješimo problem. U slučaju da se ideja ne pojavi odmah, potrebno je ponavljati svoj zahtjev za rješavanje problema. Ako ste u tome uporni i ustrajni, sigurna sam da će vam san donijeti rješenje. "Jedna od najuzbudljivijih stvari koje možemo napraviti je da odemo u krevet. Jer nitko ne može dotaknuti naše snove" E.V.Lucas "Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova" Eleanor Roosevelt "Snovi su temelj našeg karaktera" Henry David Thoreau "Stvarnost je lažna. Snovi su pravi" Tupac Shakur

nedjelja, 01.04.2007.

Dijeljenje i darivanje Dijeljenje i darivanje su odlike ljudske vrste. Trebale bi biti. Dijeljenje pažnje, dijeljenje materijalnih dobara, dijeljenje sreće, dijeljenje tuge, dijeljenje boli. Darivanje krvi, darivanje organa, darivanje osmjeha, darivanje pohvale, darivanje priznanja, darivanje podrške, darivanje komplimenata.. Kroz to bi se mogli podvesti pojmovi posvojenja, usvajanja, skrbništva.. Posvajanje djeteta, usvajanje djeteta, briga i skrb za nemoćne osobe, pružanje zaštite, spašavanje psa iz šinteraja...Volonterski rad u udruzi za ljudska prava, za zaštitu životinja, rad u udruzi koja pomaže maltretiranim ženama, maltretiranoj djeci... Svaki dan je jedan novi početak, svakim danom pozvani smo učiniti jedno dobro djelo. Moramo djelovati, sada je trnutak naše akcije. Moramo hrabro i odlučno preuzeti brigu o bolesnim i nemoćnim pripadnicima naše vrste, ljudske rase. Samo kroz dijeljenje i davanje možemo doživjeti katarzu.... Stoga, krenimo, sada i ovjdje je pravi trnutak za poduzimanje akcije. Svaka dobra gesta, svaka i najmanja pomoć bližnjima izaziva uzdizanje kolektivne svijesti na jedan viši nivo... Mi, ljudi to možemo, i utoliko smo privilegirani.

subota, 24.03.2007.

Kada se snovi raspline Kada se snovi raspline, a realnost me lupne po nosu i spusti na zemlju, dolazim k sebi. Od neba do zemlje raspon je u svjetlosnim godinama. Naglo sam prešla taj, uistinu dalek put. Konačno je došao taj dan. Taj dan velike spoznaje. Kao da sam spavala stotinjak dana. Kako se osijećam? Uistinu, osijećam se jako hrabro, a nisam niti osobito tužna. Opet sam sigurna da sam sama, da sam putnik koji sam istražuje svjetove, putnik koji se đepnim nožićem probija kroz prašumu, trgajuči granje, utirući sasvim nove putove svoga života. Zadovoljna sam, jer sam u ovom kratkom tečaju od 3 mjeseca uspjela položiti sve testove, sa odličnim uspjehom, ali...ima ipak jedan test za koji čekam rezultat. A, taj test je u volji Svevišnjeg, samo o njemu ovisi da li ću tečaj pasti ili proči. Jer, ovaj put nema produžne, nema popravnog ispita. Moja velika greška, moj veliki propust je povjerenje koje sam dala pogrešnoj osobi. Ta me je osaba dugo uvjeravala, a na kraju me je uspjela uvjeriti u to da sam ja baš toj osobi ljubav. Da, uspjela me je obmanuti...Ta osoba mi je otkrila koliko je kukavna, koliko je u strahu i grču zbog rezultata koji ovisi isključivo o volji Svevišnjeg. Baš me zanima, koju će mi Svevišnji kartu ovih dana podijeliti...Da li ću svojim životom putovati sama ili ću putovati sa jednom novom, još uvijek nerođenom dušom... Znam da ću, ma kakva bila vijest, na kraju ipak biti sretna ishodom, ma kakav god on bio. Jer, uistinu vjerujem, da će svaki ishod za mene biti odličan. Uostalom, da ne posjedujem vjeru u bolje danas i još bolje sutra, jako bih teško podnjela ovaj, niti malo lak period....

četvrtak, 22.03.2007.

Ja Ja vam nemam ništa za reć jer idem leć!

srijeda, 14.03.2007.

Severina piše o Eni Begović Ne mogu, a da ne spomenem današnje svekoliko iznenađenje, koje sam doživjela u trenutku kada sam kupivši jutarnji list, na naslovnici, vidjela fotografiju Severine, a ponad nje nasvov, Severina piše o Eni B. To mi je svakako bilo vrijedno spomena, pa ću, stoga o tome, uz Sevine famozne citate, nadodati moje komentare. Pa, krenimo.... kaže Seve "Moral je u glavi, a ne u spolovilu", a ja se skromno pitam, kako spolovilo može biti moralno ili nemoralno, mislim, spolovilo, kao vagina i penis po meni ne mogu imati te atribute...ali, ako tako Seve kaže, ko sam ja da prigovaram... Nadalje, Seve kaže: "Ljubomora ju je okruživala sa svih strana, što zbog ljepote, što zbog talenta. Tu pronalazim neku sličnost sa sobom"...A ja kažem, da se takvo biće, kao Seve ne može usporediti do ničemu sa Enom, Ena je uvijek bila prava dama, ona je ponos hrvatskog glumišta, dok je Severina obična pjevaljka, koja nije bila sposobna niti maturirati, a kamoli završiti dramsku akademiju. Severina je pojam neukusa, pojam djevojke koja je sticala slavu na pogrešan način, i sa pogrešnim ljudima, predstavljajući se glumicom i uspoređujući se sa prekrasnom Enom Begović. Kaže Seve:"Kad je hrvatsko pravosuđe legaliziralo krađu mojeg, u ovom slučaju bezazlenog filma, nitko se nije pitao zgraža li se nad tim moja rodbina, što misle moja majka i moja sestra, pa i djeca tog čovjeka, i svi smo mi obilježeni tim događajem." A sad ono što me je uistinu oduševilo:"Taj film je pogledalo nemjerljivo više ljudi, nego što će pogledati predstavu "Gospoda Glembajevi"...mislim kako je ona time htjela dati do znnja, obraćajući se hrvatskom pučanstvu, kako je ona postigla tim filmom veću gledanost, nego je to napravio, sam Krleža sa svojim Glembajevima.... A, sad, osvrnut ću se na jedan podnaslov, naziva "Nekakav diplomsi rad"... "Ena je svakako inspiracija, kazališna, kad umire pod đipom, što je istina, kao i što se meni dogodila istina. Ali, nas u Hrvatskoj uče da se bojimo istine, pa sam se ja tako bojala svoje. Ali Ena je također i komercijalna inspiracija, kad se, evo, o njoj piše i nekakav diplomski rad koji se reklamira po novinama"...to je Severina zasigurno mislila na Eninu sestru Miju, koja će koliko čujem objaviti knjigu o Eninom životu. Seve, vrati se na narodnjake, i jeftinu glazbu, tamo ti je i mjesto! Ne vrijeđaj talente naših mladih glumaca, otimajući im potencijalne uloge! I, ne spominji Enino ime uzalud!

nedjelja, 11.03.2007.

7h i 40 min Dobro jutro, blogerice i blogeri! Vjerujem da ste u svojim toplim krevetima i da ste u lijepom snovima. Ja u Krašiću imam jedan, za mene, potpuno novi bioritam..Idem na spavanje oko 22h, a budim se oko 6.Iako sam po prirodi velika spavalica i ljubiteljica noćnih provoda, ovaj novi tempo mi jako odgovara. Imam do 9h, na raspolaganju puna 3 sata za svoje gušte. Onda se budi moja polovica, pa čakulamo uz jutarnju kavicu. Jučer smo bili u Karlovcu, ponestalo nam cigareta, pa smo kupili po švercu 4 šteke, pa smo mirni neko vrijeme... Našla sam se sa prijateljicom u D-klubu, jako mi se svidio taj kafić, sve je u stilu motora, rock đir. Jako mi je Karlovac lijep grad, da se mene pita, on bi bio centar sjeverne Hrvatske. Zašto? Jer ima 4 rijeke, jer bi mogao biti najljepši grd na svijetu; da se u njega ulože potrebna sredstva. Bili smo ja i polovica u hotelu "Korana", popili kavicu. Nedaleko; nekih 500 m. od hotela "Korane" je potpuno urušen i devastiran hotel "Slap"...Izgleda potpuno otužno; a na takvoj je prekrasnoj lokaciju, uz samu rijeku da je prava šteta što ne radi....Nadam se da će u skoroj budućnosti spomenuti hotel biti obnovljen; i da ćemo ja i polovica tamo uživati u kavici i u pogledu na Koranu. Želim vam ugodan dan, uz ukusni ručak u krugu vaših najbižih. Pozdrav!:-)))))

petak, 09.03.2007.

Jabadabaduuu Dobro jutro, blogerice i blogeri! Ja sam , začudo, uranila sa buđenjem. Sada ispijam kavu, pričam sa svojom polovicom ( ne svinjskom, ha, ha, ha )...i evo početka jednog lijepog dana. Odlazim 2 puta tjedno u Zagreb na Savi, imam susrete sa mentorom..To će mi biti honorarni posao. Rijeć je o firmi OVB, financijsko savjetovanje. Mentor je mlad, zgodan, iako za moj ukus previše ušminkan...Prvih par susreta je bio simpa, a zadnja dva puta se ponio kao prasac, i čak me je vrijeđao da imam izraz lica kao djelatnik pogrebnog poduzeća. Ja sam sigurna da sam bila jako dobra dok sam imala prezentaciju tvrtke, al on ima neodoljivu želju da me potkopa. Uopće mi nisu jasni takvi ljudi koji zapravo ne žele pomoći, već ti odmažu i time zagorčavaju život... Sigurna sam da ste svi vi imali takve poslovne kolege, ili neke autoritete koji su vam znali soliti ranu, a da vi i sami niste znali zašto se to baš vama događa. Sigurni ste da ste dali sve od sebe, a ne samo da je izostalo priznanje za vaš trud, već vas se i popljuvalo. Odlučila sam mu reći, ako mi opet spomene da imam grobarsku facu, lda je jedna grobarica iz Šibeniku ubila mentora svoga, pa neka onda procijeni koliko mu je pametno da se samnom sprda! Znate li vi onu, narodnu mudrost : "Čuvaj se senjske bure i šibenske cure"!! Pozdravljam vas, i želim vam lijep i ugodan dan!

<	lipanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (13)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv